Tone opasnih hemikalija u urušenim magacinima

Vesti

„EI Niš“ vratila, pa ponovo konkurisala za sredstva Ministarstva za zaštitu životne sredine

„Elektronska industrija Niš“ konkurisala je kod Ministarstva za zaštitu životne sredine za novčana sredstva za uklanjanje velike količine opasnog i zapaljivog otpada koji je označavan i kao „ekološka bomba“. Rukovodstvo EI holdinga konkurisalo je za sredstva samo nekoliko meseci nakon što je samoinicijativno vratilo ovom ministarstvu prvih 20 miliona dinara namenjenih za dislociranje istog otpada.

Prvi „milioni“ dobijeni su na konkursu Ministarstva s kraja prošle godine, a vraćeni su uz „samokritično“ obrazloženje EI da je napravila proceduralne propuste pri izboru najboljeg ponuđača za uklanjanje otpada.

Prema poslednjem nalazu Sektora za kontrolu i nadzor Ministarstva životne sredine, koji je kontrolisao EI krajem prošle godine, u krugu holdinga nalazi se oko pet tona opasnog hemijskog otpada, 50 tona kancerogenog galvanskog mulja, 35 kubnih metara otpadne kontaminirane ambalaže, izvesna količina hemijskog otpada „nepoznatog sastava“ i tako dalje. Utvrđeno je da je opasni otpad uskladišten u neadekvatnim objektima, od kojih neki prokišnjavaju i imaju dotrajale instalacije i nije obezbeđen, jer je ograda oko EI oštećena, a posle privatizacije nekih od preduzeća EI „ne postoji kontrola ulaska i izlaska ljudi“.

Radiša Spasić, jedan od rukovodilaca Samostalnog sindikata EI i diplomirani hemičar, za „Danas“ procenjuje da se u ekonomski devastiranom holdingu nalazi oko 360 tona čvrstog i tečnog otpada, koji je „i otrovan, i kancerogen i radioaktivan“. Osim pobrojanog otpada u izveštaju Sektora za kontrolu, kako kaže Spasić, u krugu EI postoji i 14 ćelija sa rastvorom opasnog kalijum-hidroksida, paladijumska prašina, radioaktivne kutije za punjenje radio aparata i desetak radioaktivnih gromobrana čija je upotreba zakonom zabranjena.

– Dovoljno je, recimo, da neko pored paladijumske prašine zapali cigaretu i da sve eksplodira. A izvesna količina tih opasnih hemikalija stoji na otvorenom. Nešto od toga su novi vlasnici privatizovanih firmi, kao što je „EI Metal“, izneli iz fabričkog kruga i „slobodno“ bacili, ko zna gde. Kroz isparenja i oticanje, otpad verovatno zagađuje i obližnje izvorište Medijana koje vodom snabdeva Niš, a preti i Arheološkom parku Medijana. Ugroženi su kako preostali zaposleni u EI, tako i potencijalni investitori, građani Niša i vredan arheološki lokalitet. Takav nemar i neodgovornost je neshvatljiv. Zbog toga, kao i zbog drugih propusta, Samostalni sindikat traži ostavku generalnog direktora Miodraga Stamenkovića – kaže Spasić.

Stamenković, međutim, negira da je na bilo koji način odgovoran za situaciju koja je nastala mnogo pre njegovog dolaska na mesto generalnog direktora. On ocenjuje da EI holding zapravo i ne spada u prvu kategoriju kompanija po ugroženosti od požara i drugih akcedenata, gde ga je pre četiri godine svrstao Sektor za zaštitu i spasavanje MUP-a Srbije, već se tu našao „po inerciji, zbog tadašnjih nesreća u nekim drugim preduzećima“.

– Tog otpada nema u velikim količinama, ima ga samo za jedan kombi, a najviše je taložnog mulja, koji je smešten u posebnim i bezbednim kadama. Otpad i nije toliko opasan kako neko pokušava da prikaže, a nije ugrožavao zdravlje ljudi ili životnu sredinu ni kada je fabrika radila punim kapacitetom i imala 18.000 zaposlenih, a kamoli sada – tvrdi Stamenković.