Skip to main content

Ukinute četiri takse za registraciju vozila

Ministarstvo finansija i privrede se, u ime Vlade Srbije, izvinjava građanima ukoliko su imali neprijatnosti prilikom registracije vozila, jer kasni primena odredaba zakona kojima su ukinute takse koje omogućavaju jeftiniju registraciju. Ministarstvo finansija i privrede, preko Uprave za trezor, svim građanima kojima su naplaćene ukinute takse, novac će vratiti, a instrukcija će biti postavljena na sajt Ministarstva finansija i privrede www.mfp.gov.rs , sutra tokom dana.

U subotu, 29. septembra, u Službenom glasniku objavljeno je 27 zakona, od kojih su neki stupili na snagu 1.oktobra, a neki će stupiti 8 dana po objavljivanju. Kako se trajno ukida 138 različitih taksi i nameta, u više različitih zakona, na republičkom i lokalnom nivou, do kašnjenja u primeni je došlo jer nisu sva ministarstva na vreme dostavila instrukcije šalterima na lokalu.

Danas su stupili na snagu zakoni kojima su ukinute takse kojima će biti omogućena jeftinija registracija automobila: zahtev za izdavanje saobraćajne dozvole, potvrde o privremenoj registraciji ili registracione nalepnice i odjavu vozila (690 dinara), za izdavanje saobraćajne dozvole i registracione nalepnice (770 dinara), kao i komunalna taksa o čijoj visini odluku donose lokalne samouprave, a koja je izmenama zakona ograničena na iznos do 2.000 dinara. Reč je o izmenama Zakona o republičkim i administrativnim taksama i Zakona o finansiranju lokalne samouprave.

Zakonom o javnim putevima, predviđeno je i ukidanje naknade za korišćenje puteva (690 dinara), a ta odredba će stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku. Ekološka nadoknada (500 dinara) je ranije ukinuta, na osnovu izmene Uredbe.

Iduće godine rast zaposlenosti?

Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike započelo je izradu projekta zapošljavanja u Srbiji.

Realizaciju projekta koji treba da bude završen za 24 meseca pomogle su Francuska, Švedska i Rumunija sa 2 mil EUR.

Ministar rada Jovan Krkobabić veruje da će u bliskoj budućnosti u Srbiji biti rešeno pitanje velikog broja nezaposlenih kojih trenutno ima oko 700.000.

Krkobabić navodi da je vlada opredeljena do kraja godine zaustavi negativan trend i da u idućoj godini stvori više mogućnosti za zapošljavanje.

– Do kraja ove godine vlada se opredelila da zaustavi negativni trend nezaposlenosti i standarda i da dođemo na stabilnu nulu, a onda u idućoj godini očekujem da se pokrene izvestan broj projekta koji će pokrenuti zapošljavanje – rekao je Krkobabić.

Krkobabić je precizirao da će novo zapošljavanje obezbediti poslovi na koridorima 10 i 11, izgradnja obilaznice oko Beograda i izgradnja novog bloka u Termoelektrani „Nikola Tesla“ u Obrenovcu.

U dogovoru smo sa Nemačkom o izgradnji hidroelektrane „Morava“, a imamo kineski projekat o izgradnji termoelektrane „Kostolac“, rekao je on i istakao da je „na pomolu je jedan veliki projekat“, koji je još na nivou ideje.

Precizirao je da se radi o izgradnja reverzibilne hidroelektrane na Dunavu, za koju su interesovanje pokazali Kinezi.

 

Izvor: eKapija

Cegeri se vraćaju u modu – Dokle je stigla borba reciklaže protiv stila „kupuj, bacaj, pa ponovo kupuj“ u Srbiji?

Da li ste se ikada zapitali koliko otpada svakog dana „izađe“ iz našeg stana ili kuće i gde on završi? Možda vam ta mala kesa koju svakog dana nehajno odnesete do kontejnera ne izgleda važno, ali svaka od njih zapravo predstavlja korak bliže pretvaranju naše zemlje u zemlju deponija.

Prosečno, svaki stanovnik Srbije dnevno „napravi“ 0,76 kg otpada, što znači da četvoročlana porodica godišnje odbaci oko tonu. Ono što je, zapravo, najalarmantnije, jeste činjenica da se u Srbiji čak 80% tog otpada odlaže na deponije. Tako dolazimo do zabrinjavajućeg podatka da na našim đubrištima godišnje završi čak 1,6 miliona tona smeća. Najveći deo, čak polovina, jeste tzv. biorazgradivi otpad, a između 20-25% je ono što zovemo ambalažni (reciklabilni otpad), koji je moguće preraditi.

Reciklaža nije gnjavaža

Šta se nalazi u kantama za đubre, očekivano, zavisi i od toga da li porodica živi na selu ili u gradu. U seoskim i manje urbanizovanim sredinama generiše se manje ambalažnog otpada, ali je zato udeo baštenskog i biorazgradivog značajno veći, posebno u Vojvodini. U gradskim sredinama troši se mnogo više proizvoda široke potrošnje, pa i udeo ambalažnog otpada raste. To znači, na primer, da će naša porodica, ako živi u Nišu, imati 3 do 4 puta više otpada nego u Somboru.

U kompaniji „Sekopak“, vodećoj firmi u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji, kazali su nam da je uopšte nije teško smanjiti količine otpada koje svako od nas „pravi“. Saveti su jednostavni: kupujmo samo proizvode koji su nam neophodni, izbegavajmo proizvode za jednokratnu upotrebu (vlažne maramice, papirne ili plastične čase, kuhinjski papirni ubrusi, papirne salvete…), nosimo svoju torbu u kupovinu, kupujmo sredstva za higijenu u pakovanjima koja mogu da se dopune. Osim toga, možemo da punimo baterije, kupujemo robu od recikliranog materijala, i još mnogo toga.

– Ako bi svi koristili svoje torbe za kupovinu umesto kesa, smanjili bismo količinu otpada na deponijama za čak 130.000 tona – kaže Rebeka Božović iz „Sekopaka“.

Dobrobiti smanjenja upotrebljenog materijala za pravljenje proizvoda ili ambalaže, njegove ponovne upotrebe ili recikliranja, su nemerljive, ne samo zbog korišćenja deponijskog prostora koji je odavno prenatrpan u Srbiji, već bi se uštedelo i na ekstrakciji novih sirovina i materijala. O uštedi energije da i ne govorimo.

Ranije u prošlosti, jednom kupljeni proizvodi bili su korišćeni sve dok ne postanu krajnje neupotrebljivi. Danas smo izgubili te navike. Kao krunski argument, najčešće kažemo: lakše nam je i praktičnije da koristimo jednokratne proizvode. Upravo protiv toga, trebalo bi se boriti.

– Zamislite kada bismo vodili računa o svakom bačenom predmetu, kada bismo odvoženje smeća plaćali po kilogramu, a ne po kvadratnom metru stana u kom živimo! Ili, zamislite koliko bi se komunalno preduzeće potrudilo da nas nauči kako da postupamo sa otpadom kada bi ono samo plaćalo za svaku tonu deponovanog otpada visoke naknade deponijama! – objašnjava naša sagovornica.

Potrebno je da se sve kockice slože, a igrača je mnogo – od industrije koja stavlja proizvode na tržište i koja treba da brine o tome da sa što manje količine ambalaže upakuje svoj proizvod, preko građana koji treba da razmišljaju o svakom bačenom predmetu (da li je mogao biti drugačije iskorišćen), ili komunalnog preduzeća koje treba da obezbedi odvojeno sakupljanje svega što može da se reciklira ili ponovo upotrebi kroz energiju. I na kraju, a možda i najvažnije, do države koja čitavom procesu mora da da kredibilitet kroz primenu zakona, odnosno nagrada i kazni za učesnike u lancu.

Cegeri su ponovo u modi

Međutim, uvek sve kreće od pojedinca, pa je tako i u ovom poslu. Potrebno je da svako od nas učini što je do njega. Ipak, građani Srbije i dalje se u nedovoljnoj meri odlučuju za ponovno korišćenje proizvoda. Ta osobina najčeće dolazi sa životnim stilom koji nameće potrošačko društvo – kupuj, koristi, bacaj, ponovo kupuj… katkad se stiče utisak da se ponašamo rasipnički, poput nemarnog bogataša, koji čašćava koga stigne. Osim toga, ovo je model koji i trgovci forsiraju.

– To je u potpunosti suprotno od onog šta odgovorno potrošačko društvo treba da znači. Najbogatije zemlje su ujedno i one koje najviše brinu o svim aspektima ušteda resursa na svakom mestu. Kod nas je još uvek preovlađujući pristup pomalo bahat i rasipnički, međutim za to su odgovorne i trgovine koje daju kupcima onoliko plastičnih kesa koliko im padne na pamet – kažu nam u Sekopaku.

– Za pohvalu je, recimo, akcija „dm lanca“ gde više ne može da se dobije velika kesa besplatno, ali može da se kupi platnena torba. Ukoliko platite za torbu, možda će vam pasti na pamet i da ponesete svoju, zar ne?

U Srbiji je kao višekratna ambalaža najzastupljenija staklena ambalaža. Zimnice, slatka i džemova u stvari ne bi ni bilo da domaćice vredno ne čuvaju tegle od kupljenih proizvoda.

– To je za zajednicu dobro, iako nije za „Sekopak“, koji gradi komunalni sistem za razvrstavanje kućnog otpada, i ne može da dođe do stakla na ovaj način, jer ga domaćice na daju dovoljno. Zato stalno smišljamo nove načine skupljanje, recimo iz horeca sektora.

Ipak, najveći problem, kao što se i moglo pretpostaviti, i dalje predstavljaju kese i pet ambalaža. Kako je jeftina i dostupna, odnosimo se ka njoj kao prema odbačenom materijalu. Otuda i groblja flaša pored puteva i drveće okićeno „uspomenama“ iz samoposluge.

– Ta slika mora da se promeni. Svaka ambalaža je ponovo iskoristiva kroz ponovnu upotrebu, reciklažu, energetsko iskorišćenje i na druge načine.

Šta imaju zajedno kamion i ženska tašna?

Kompanija „Sekopak“ sarađuje sa više od 25 partnera u mestima koja ukupno pokrivaju više od dva miliona stanovnika. Iako sistem za razvrstavanje ambalaže nije dostupan baš svakom, on se svakog dana uvećava. „Sekokante“, „Sekokontejneri“ i „Sekokese“ postaju sve poznatije.

(„Freitag“ torba od cirade)

– Iznenadili biste se kada biste znali da u Topoli postoji odvojeno sakupljanje PET-a, a u Jagodini, Leskovcu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Gornjem Milanovcu, Somboru, Subotici i drugim mestima se razvrstava gotovo sve – plastika, metal, staklo, drvo i staklo – ponosno ističu u „Sekopaku“.

Od recikliranog materijala danas se pravi skoro pa sve, i sve se može iskoristiti. Zemlje kao što su Belgija, Austrija, Češka, postižu stope reciklaže od preko 80%. Srbija se polako kreće njihovim stopama – sa 16%, koliko je država zacrtala kao cilj za 2012. godinu.

Na etiketi robe građani mogu pronaći podatke o tome koliko je, procentualno, zastupljeno recikliranog materijala u ambalaži ili proizvodu. U idealnoj situaciji građani treba da se opredeljuju za proizvode one firme koja nosi „zelenu tačku“, znak za koji ji govori o ome da je kompanija koja ga koriste i sistemu zbrinjavanja otpada, i da plaća za taj posao. „Sekopak“ je generalni zastupnik „zelene tačke“ za Srbiju.

Da reciklirano može biti i lepo, zanimljivo, čak i moderno, govori nam primer modne kuće „Freitag Peggy“, koja pravi torbe od starih kamionskih cerada. Svaka „Peggy“ torba dolazi sa još jednom manjom, u koju možete da stavite telefon, ključeve, pasoš… Pre nekoliko dana lansirana je nova kolekcija – jesen 2012. Za ljubiteljke unikata, prava stvar – nikada nećete naći dve iste jer ne postoje ni dve iste cerade.

Izvor: eKapija

Finansiranje NVO u vreme krize

Konferencija: petak, 28. septembar 2012. godine, hotel Srbija,
(Ustanička 127c, Beograd) od 10:00h

U Srbiji je registrovano više od 18 200 udruženja. Kako sva ova udruženja uspevaju da obezbede sredstva za svoje aktivnosti u vreme ekonomske krize, koja ostavlja posledice i usporava  svaku privrednu i društvenu delatnost u Srbiji?

Prema istraživanju „Stanje u sektoru organizacija civilnog društva 2011.“, (61%) organizacija se samofinansira i na taj način uspeva da pronađe sredstva za svoj rad. (42%) organizacija prima sredstva od lokalne samouprave dok domaće donatorske organizacije i poslovni sektor finansiraju (21%) odnosno (17%) organizacija u Srbiji.

Iako ove brojke naizgled idu u prilog nevladinom sektoru, podaci iz juna 2011. kažu da čak (79%) organizacija nije uspelo da obezbedi sredstva za celu 2012. godinu. O tome kako ekonomska situacija utiče na rad civilnog društva, o saradnji sa državom, poreskom tretmanu, stranim donatorima, privatnim sektorom, transparentnosti rada i ostalim važnim temama, biće reči na konferenciji „Finansijska održivost organizacija civilnog društva u vreme krize“.

Etički kodeks organizacija civilnog društva je jedan od mehanizama koji im može pomoći u tome da trajno obezbede sredstva za svoj rad i ciljeve. Potpisivanjem i pristupanjem ovom kodeksu, 110 organizacija se 2011. godine obavezalo na poštovanje vrednosti i principa koje on predlaže. Poštovanje ljudskih prava, odgovoran i transparentan rad i poštovanje principa dobrog upravljanja važno je iz ugla svih donatora u civilnom društvu. Stoga je način na koji organizacije rade i vrednosti za koje se zalažu, jedan od presudnih faktora za njihovu finansijsku održivost u vremenu krize.

Program konferencije

Konferencija o prekograničnoj saradnji

Pokrajinski sekretar za međuregionalnu saradnju i lokalnu samoupravu Branislav Bugarski kao i drugi predstavnici Sekretarijata, učestvovaće na Trećoj Nacionalnoj konferenciji o prekograničnoj saradnji. Konferencija će biti održana 26. septembra 2012. godine od 10 časova, u Domu omladine u Beogradu, u organizaciji Kancelarije za evropske integracije Vlade Republike Srbije.

Konferenciju će otvoriti direktor Kancelarije za evropske integracije Milan Pajević, a učesnicima će se obratiti i potpredsednica Vlade Republike Srbije Suzana Grubješić i šef delegacije EU u Srbiji Vensan Dežer.

Na Konferenciji će biti predstavljena važnost i efekti programa prekogranične i transnacionalne saradnje, a učestvovaće predstavnici Evropske unije, civilnog drušva, međunarodnih organizacija, regionalnih i lokalnih vlasti, kao i korisnici evropskih fondova.

Programski period 2007-2013. je u završnoj fazi i potrebno je pripremiti novu fazu projekata. Zbog toga treba razmotriti makro-regionalne strategije i omogućiti razmenu iskustava kao i podstaći umrežavanje institucija i partnera zainteresovanih za ove programe, što je i jedan od zadataka konferencije.

U programu konferencije planirano je predstavljanje prekogranične saradnje i planova za period 2014-2020. godine, kao i predavanja o odgovornosti Srbije pod decentralizovanim menadžmentom, budućnosti makro-regionalnih strategija u Srbiji, a biće prikazan i film o prekograničnoj saradnji.

U okviru konferencije biće proglašeni najbolji projekti iz programa IPA fondova Evropske unije za period 2007-2012. godine.